Ravnozemljaši: heroji našeg doba
Ravna zemlja
Od svih teorija zavjera s kojim sam se, za života, mogao upoznati, najviše me fascinirala grupa ljudi koja vjeruje da je Zemlja “ravna ploča”. Oprostite, disk. Premda sam dugo vremena vjerovao da je riječ o satiričnoj grupi, iskustvo me je navelo da zaključim da je riječ o grupi ljudi koja se ne šali – premda i dalje ostavljam mogućnost da posrijedi dugoročni trollerski projekt koji, u tom slučaju, zavrjeđuje svaku pohvalu.
Kada god bi pisao neki članak o pseudoznanosti ili teorijama zavjere, glavni dio članka bi mi bio napad na osnovne argumente grupe o kojoj pišem. U ovom slučaju mi to ne pada na pamet i to nam već daje naznaku da su ovi teoretičari zavjere (i pseudoznanstvenici) iznimni. Dok sam istraživao literaturu za ovaj članak, primijetio sam da se i Phil Plait (blog Bad Astronomy) našao u istoj situaciji 2008. godine, te je zaključio da ima pametnijeg posla – kao šišanje noktiju – od razuvjeravanja ljudi koji smatraju da je Zemlja ravna. I uistinu je teško naći fizičara koji će sjesti i ozbiljno razmotriti argumente ravnozemljaša. Zašto? Jer je gotovo sve što govore pogrešno i bazirano na nerazumijevanje osnovnoškolske fizike (to ide toliko daleko, da se ravnozemljaši pitaju kako to da čovjek skoči i vrati se na isto mjesto odakle je skočio, ako Zemlja rotira toliko velikom brzinom oko svoje osi – što bi bilo sasvim OK pitanje za odgovoriti da oni već u startu ne odbacuju svaki spomen gravitacije).
Ali čak ni to ovu teoriju zavjere ne čini zanimljivom, niti bi se zvala teorija zavjere da je samo riječ o nepoznavanju osnova fizike (zvali bismo je tada pseudoznanost ili neznanje, ovisno o kontekstu) – ono što je interesantno u ovoj teoriji je to da implicira zavjeru koja traje više od 2500 godina i u kojoj sudjeluju.. pa gotovo svi ljudi koji su ikada živjeli. Samo da bi zavarali skupinu današnjih ravnozemljaša, koji se, eto, nakon toliko godina, bude i vide istinu.
Ravnozemljaši su tako zanimljiv i poseban fenomen, da mislim da je riječ o herojima našeg doba koji imaju stvaran potencijal da nanesu ogroman udar široj populaciji teoretičara zavjera. U ovom tekstu ću to pokušati argumentirati.
Povijest ljubavi prema ravninama
Tvrdnje o sferičnoj Zemlji pojavila su se oko 6. stoljeća prije Krista, sa Pitagorom, kojeg je slijedio Aristotel. Od 3. stoljeća prije Krista, pa nadalje, rijetko gdje je se, u zapadnoj civilizaciji, mogla naći educirana osoba koja bi tvrdila da je Zemlja ravna (bez obzira što se ponekad pogrešno smatra da Kristofor Kolumbo nije znao da je Zemlja sferična ili da je Giordano Bruno spaljen jer nije vjerovao u ravnu Zemlju). [1]
Donedavno.
Godine 1849. englez Samuel Birley Rowbotham piše pamfet of 16 stranica na kojem zagovara ideju da je Zemlja ravni disk okružen ledom, te da su Zemlja i Sunce na visini od 4800 kilometara od Zemlje, a ostatak svemira na visini od 5000 kilometara. Udaljenost svi zvijezda, galaksija, supernova, crnih rupa, kvazara, pulsara, i svega što detektiramo je točno 200 kilometara iznad Mjeseca. Kasnije je pamflet proširio na knjigu od 430 stranica. Razlog svega toga bi mogao biti eksperiment za koji je smatrao da je dokazao nezakrivljenost Zemlje, a za kojeg se ubrzo ustvrdilo da je imao temeljnu grešku u izvedbi (za detalje pogledati Bedford Level experiment).
Vjerojatno bi tu priča stala da još jedan englez, Samuel Shenton, nije imao viška vremena i novca, te osnovao udrugu The International Flat Earth Research Society 1956. godine. Teorija ravne Zemlje ostaje marginalna teorija sve do nedavno kada se, uz pomoć društvenih mreža i youtubea, enormnom brzinom širi na ljude zabrinjavajući niske sposobnosti kritičkog mišljenja. Teorija postaje toliko popularna da je našla put do nekih slavnih osoba, pa je tako u trenutku pisanja ovog članka, poznati košarkaš Shaquille O’Neal riječima “this shit is flat to me” analitički zaključio da je Zemlja vjerojatno ravna. Vjerojatno se čovjek šalio – ali izgleda da smo došli u doba kada nije više jasno da li se netko šali ili je ozbiljan, kada tvrdi da je Zemlja ravna.
I tako, u 2017. godini, imamo skupinu ljudi koja vjeruje da se čitav svijet urotio protiv njih da bi od njih sakrio očiglednu istinu – da je Zemlja ravna ploča. Odnosno disk.
I da je fizika jedna velika laž (premda koriste sve čari moderne fizike dok na društvenim mrežama izražavaju svoje misli).
Zašto ljudi vjeruju u teorije zavjera?
Točan odgovor na to još ne postoji, ali postoji niz mogućih objašnjenja. U članku iz veljače ove godine objavljenom u Political Psychology, Daniel Jolley i koautori napominju da “..teorije zavjera zadovoljavaju važne psihološke potrebe, omogućujući ljudima da raznim događajima pridruže smisao, da izbjegnu egzistencijalnu tjeskobu, da izbjegnu osjećaj nesigurnosti, da im pomogne naći smisao u kaotičnom svijetu, u borbi protiv osjecaja bespomoćnosti, te da se suoče sa manjkom kontrole.” [2] Istraživanje iz 2011. godine objavljeno u časopisu Personality and Individual Differences pokazalo je jaku korelaciju između vjerovanja u teorije zavjere i shizotipa, te paranoičnih ideja [3], dok je članak iz 2015. objavljen u časopisu Thinking & Reasoning ustvrdio korelaciju između vjerovanja u teorije zavjere i vjerovanja u paranormalno. [4] U istom članku utvrđena je i negativna korelacija između razine edukacije i vjerojatnosti da će pojedinac vjerovati u neku od teorija zavjera (što je osoba školovanija, manja je vjerojatnost da će vjerovati u neku od teorija zavjera), a članak iz 2014. naslovljen Analytic thinking reduces belief in conspiracy theories govori nešto na sličnom tragu – analitičko razmišljanje je odličan lijek protiv teorija zavjera. [4]
Iz psihološkoga aspekta donekle je razumljiva ljudska tendencija prema teorijama zavjera. No o kojem je broju točno riječ? Istraživanje iz 2014. godine, objavljeno u American Journal of Political Science, pokazalo je da polovica građana SAD-a vjeruje u barem jednu teoriju zavjere. [3] Nisam uspio naći podatke za EU, ali ovako visoke brojke obeshrabljuju.
Zavjera Schrödingerove mačke
U, sada već čuvenom, sociološkom članku “Dead and Alive: Beliefs in Contradictory Conspiracy Theories” objavljenom 2012. godine, grupa autora provela je istraživanje nad populacijom teoretičara zavjera. [6] Zaključak do kojeg su došli je nevjerojatan: teoretičari zavjere imaju tendenciju istovremeno vjerovati u očigledno kontradiktorne teorije zavjera i nemati nikakvih problema s tim. Npr. sposobni su istovremeno vjerovati da je princeza Diana lažirala svoju smrt i da ju je netko ubio. Ili da je Osama bin Laden bio mrtav godinama prije nego je službeno objavljeno da su ga ubili, te da je još živ. Istovremeno!Kako je to moguće?
Autori su utvrdili da jedna centralna ideja povezuje sve teorije zavjere – a to je, što i sama riječ kaže, da postoji teorija zavjere od strane autoriteta. To da su te zavjere, na lokalnoj razini, u kontradikciji jedna sa drugom, teoretičarima zavjere ne predstavlja problem – sve dok je očuvana ideja o samoj zavjeri, odnosno postojanju zavjere. Osobe koje vjeruju u teorije zavjera su toliko motivirane da ne vjeruju ničemu što se smatra “službenom istinom”, te će radije prihvatiti trivijalno kontradiktorna vjerovanja, nego pomisliti da je službena verzija točna. Upravo zato princeza Diana može biti i živa i mrtva istovremeno, baš kao nesretna mačka iz kvantne mehanike, sve dok to nije službena verzija povijesnog događaja.
U članku se predlaže da su teorije zavjera koherentna ideologija kojoj je zajednički nazivnik nevjerovanje u autoritete, a ne skup individualnih vjerovanja. Centralna (globalna) ideja je da postoji zavjera i svaka generalno prihvaćena verzija nekog dogadaja je nepoželjna. S druge strane, bilo koja lokalna tvrdnja, koja na neki način prkosi “autoritetima”, biva poželjna – bez obzirna na konzistenciju i moguću kontradikciju sa drugim lokalnim teorijama u koje pojedinac vjeruje. Što više neka osoba ima tendenciju da vjeruje da je princeza Diana ubijena, to više ima tendenciju istovremeno vjerovati da je još živa, sve dok iza tih priča stoji neka vrsta zavjere od strane autoriteta. Stoga ne čudi da je pokazano kako osobe koje vjeruju u barem jednu teoriju zavjera imaju tendenciju vjerovati u više teorija zavjera. [7]
Ukoliko bi zajednica teoretičara zavjera preferirala jednu teoriju zavjere, naspram ostalih teorija zavjere, postojala bi opasnost da ta teorija zavjere postane službena teorija, nešto slično teorijama koje autoriteti propagiraju. U tom momentu bi globalna ideja zavjere zahtijevala da se ta teorija zavjere proglasi teorijom zavjere koju neki autoritet nameće – te bi tako uništila samu sebe. Zbog toga katkada ne smije postojati jedna službena teorija zavjere, o nečemu, nego sam sustav zahtjeva postojanje više, čak i međusobno kontradiktornih, teorija zavjera.
Stoga, ukoliko ste ravnozemljaš, zapitajte kako biste se osjećali kada bi odjednom sve te zle organizacije (NASA, ESO, astronomi i.. ostatak razumnog svijeta) počele govoriti da je Zemlja ravna i uvjeravati sve da je ravna. Biste li posumnjali u službenu verziju te istine? Ipak su autoriteta u pitanju, a autoriteti kuju zavjere.
Ravna Zemlja kao granica izdržljivosti
U clanku “Scientific Creationism, Geocentricity, and the Flat Earth”, objavljenog 1981. godine u Skeptical Inquirer, Robert Schadewald opisuje kako se ravnozemljaši nalaze u nezavidnoj poziciji, pošto ih napadaju i kreacionisti i geocentrici, ali, vidno i ostale pseudoznanstvene teorije i teorije zavjera općenito. [8]
Međutim, premda ostali teoretičari zavjera i pseudoznanosti, uglavnom ne prihvaćaju teoriju ravne Zemlje, i često je agresivno napadaju, teorija ravne Zemlje je koherentan dio globalnog fenomena teorija zavjera. Ona je reprezentativan dio teorije zavjera, sustava kojem je glavna premisa da autoriteta lažu i da sudjeluju u zavjeri. Ona ima iste korijene kao sve ostale teorije zavjera i šarlatanske ideje. Stoga se možemo zapitati koja je razlika između teorije ravne Zemlje i:
– ljudi koji vjeruju da se cjepiva koriste da se smanji populacija ljudi na Zemlji, – ljudi koji vjeruju da se HAARP koristi za kontrolu misli i izazivanje potresa, – ljudi koji tvrde da je Zemlja (i svemir) stara ne više od 6000 godina, – ljudi koji smatraju da nas truju chemtrailsima, – ljudi koji smatraju da svijetom vladaju gušteri, – ljudi koji smatraju da je slijetanje na Mjesec lažirano?
Zapravo je nema. Modus operandi je sličan: negiranje općeprihvaćenih znanstvenih (i povijesnih) spoznaja koji su u direktnoj kontradikciji sa njihovim tvrdnjama. Nikakav argument, koji ima funkciju da poljulja dotična uvjerenja, neće biti prihvaćen, niti stavljen na razmatranje. S druge strane, bilo kakva neprovjerena informacija ili citat nekog nepoznatog alternativnoga “znanstvenika”, služit će kao argument za dotične tvrdnje.
Ne postoji neka fundamentalna razlika između ljudi koji tvrde da je slijetanje na Mjesec lažirano i onih koji tvrde da je Zemlja ravna. Obje teorije su jednako ne-znanstvene, jednako kontradiktorne sa činjenicama s kojim raspolažemo i jednako neuvjerljive osobama koje imaju temeljno znanje o području o kojem se govori. I tu dolazi bitan dio: temeljno znanje.
Preko ruba Zemlje
Čuli ste za teoriju zavjere o HAARPu? Nekakvo super-tajno postrojenje, za koje zna svako dijete danas, koje koristi antene i elektromagnetske valove da bi kontroliralo ljudima um i izazivalo potrese. Zvuči malo nerazumno, ali opet, ne poznajete temelje elektromagnetizma, kao ni neuroznanosti (kao što većina nas ne poznaje), te vam je, ukoliko nemate dovoljno razrađeno kritičko mišljenje i znanstvenu pismenost, moguće usaditi crv sumnje.
Čuli ste i da nekakvi masoni i iluminati koriste cjepiva da nas kontroliraju i da smanje populaciju na Zemlji. I to sve u suradnji sa liječnicima i farmaceutskom industrijom. No opet, ne poznajete osnove imunologije i kako cjepiva funkcioniraju, kao što većina ljudi ne poznaje, te vam je, ponovno, ukoliko imate manjak kritičkoga mišljenja i znanstvene pismenosti, moguće usaditi crv sumnje. Možda ima tu nečega!
Naravno, nitko od nas ne moram biti raketni inženjer da bi zaključio da smo bili na Mjesecu. Dovoljno je imati neko temeljno znanje fizike, koje smo naučili u osnovnoj i srednjoj školi, te sposobnost kritičkoga mišljenja, da zaključimo da je vjerojatno teže potkupiti više od 400 000 ljudi i natjerati ih da čitav život šute o tome, te istovremeno nagovoriti i svoje najveće protivnike – Ruse – da isto šute o tome, pa onda i ostatak svijeta i svih vlada na ovom svijetu, tako da nikada nikome ništa o tome više ne govore, nego zapravo poslati čovjeka na Mjesec.
Da bi progurali teoriju da su autoriteti skovali nekakvi zavjeru, teoretičari zavjere, u slučaju HAARPa, moraju napasti određeno područje fizike i neuroznanosti, u slučaju cjepiva određena područja medicine i imunologiju, u slučaju slijetanja na Mjesec, određene dijelove fizike, ali i znanost o fotografiji. Ukoliko netko ima temeljno znanje medicine, a nema gotovo nikakvo znanje iz fizike, lako mu se može dogoditi da teorije zavjere o cjepivima odbaci kao šarlatanstvo, a da istovremeno smatra da je slijetanje na Mjesec bilo lažirano.
Međutim, da bi ravnozemljaši progurali svoju teoriju zavjere, koja traje već više od 2500 godina, i u kojoj sudjeluju gotovo svi ljudi koji su ikada živjeli (neki svjesno, neki nesvjesno), svi znanstveni instituti, fizičari, astronomi, kemičari, pomorci, astronauti, itd., koji su ikada živjeli i koji žive, sve vlade ovog svijeta (i one koje su ratovale jedna protiv druge), pa čak i Tuđman, Izetbegović i Milošević, pa čak i sve sadašnje vlade i političari – teoriju zavjere u kojoj su se svi urotili protiv šačice ljudi koja se okuplja po opskurnim grupama na facebooku i snima youtube klipove – potrebno je da napadnu znanost. Dakle ne jedno područje unutar neke znanosti, pa čak ni čitavu jednu znanstvenu disciplinu (kao fiziku), nego čitavu znanost. I to znanost u širem smislu te riječi: fiziku, kemiju, biologiju, matematiku, inženjering, aeronautiku, raketnu znanost, računalnu znanost, povijest, znanost o fotografiji, itd. Svu ljudsku spoznaju. (Krajnji skepticizam vrijedan divljenja!)
Što više širite područje koje morate napasti, da biste održali vašu teoriju zavjere, to je veća vjerojatnost da će prosječni promatrač nešto znati o nekom od područja o kojem pričate, te će lakše odbaciti takve tvrdnje kao neutemeljene – što je konzistentno sa korelacijom između veće edukacije i manje vjerojatnosti da osoba prihvati teoriju zavjere. [4] Također, što je manje komplicirano područje koje napadate, povećavate vjerojatnost da će prosječni promatrač imati osnovno znanje o tome što napadate.
Mali ravnozemljaški strip
Ilustrirajmo ove primjere. Zamislimo da imamo dvoje ljudi koji imaju sasvim različite interese. Osoba A ima neka temeljna znanja o fizici, fotografiji i informatici, a osoba B pak o medicini, geografiji i povijesti.
Slučajno su se našli u istoj prostoriji dok su čekali red u liječnika. Pored njih je sjedio mladi par koji se pripremao sa raspravu sa liječnikom u kojem mu žele objasniti zašto ne žele cijepiti svoje dijete. Iz nekog razloga, svoje razloga su odlučili podijeliti sa nepoznatim ljudima koji su imali nesreću da se nađu i istoj čekaonici kao i oni. Uvjereni su da cjepiva izazivaju autizam i da iza cjepiva stoji farmaceutska industrija, te pričaju o raznim teorijama zavjera, koje su našli na internetu, te alternativnim metodama liječenja. Osoba A ne zauzima nikakav stav o svemu što je rečeno, međutim osoba B ima neka temeljna znanja o medicini, stoga je veća vjerojatnost da će zaključiti da dotični par iznosi neprovjerene ili netočne informacije.
U raspravu se uključio i treći gospodin. Došao je na brzinu dignuti lijekove. Međutim, on pak priča o drugoj teoriji zavjere – o tome kako mi zapravo nikada nismo bili na Mjesec i kako su fotografije i snimke falsificirane. Osoba B se drži suzdržano i razmatra mogućnost, međutim, kako osoba A ima temeljna znanja o fizici i fotografiji, lako zaključuje da dotični gospodin nema osnovno znanje o onome što priča.
Gospodin je dočekao svoj red i napustio čekaonicu, no, na nesreću našeg para, stariji gospodin je upravo ušao u čekaonicu. On je upravo poslan sa Odjela za neuroze i granična stanja do liječnice opće prakse da izvadi nekakvu uputnicu. Naučio je kako osoba A posprdno komentira priču o Mjesecu i uključio se sa tvrdnjom da je, ni manje ni više, Zemlja ravna. Da bi opravdao tu tvrdnju, on mora napasti kompletnu fiziku, što i radi, ali i geografiju, čitavu povijest (koja je očito lažirana), znanost o fotografiji (tvrdi da je zakrivljenost iluzija), itd. Efektivno, napast će svaku znanstvenu disciplinu koja, na bilo kakav način, implicira ne-ravnost Zemlje.
Ovog puta nema rasprave. I osoba A i osoba B vide da gospodin ne barata sa osnovama onoga o čemu priča. Njegov skup elemenata koji napada je toliko velik, da je vjerojatnost da će, osoba s kojom priča, znati nešto o tome o čemu on priča, izrazito visoka. Stoga je i vjerojatnost da će netko prihvatiti njegovu priču ili staviti na razmatranje, izuzetno niska.
Teorija vjerojatnosti
Zbog širokog spektra područja koje napada, kao i “jednostavnosti” određenih spoznaja koje napadaju (kao prva dva Newtonova zakona ili ideje da gravitacija “vuče” tijela prema centru), teorija “ravne Zemlje” ima izrazito visoku vjerojatnost da kod prosječnog promatrača bude odbačena kao šarlatanstvo.
Jer, koliko god da ste pesimistični prema čovječanstvu, zbilja neće biti tako lako pronaći osobu koja će tek tako lako prihvatiti sljedeće dvije premise:
(i) već više od 2500 godina traje zavjera ostatka svijeta i čovječanstva, u kojoj svi sudjeluju osim šačice ljudi čija je ideja bazirana na pogrešnom eksperimentu iz 19. stoljeća i bujnoj mašti jednog engleza i
(ii) čitava znanost, čije plodove ravnozemljaši, ironično, koriste za propagiranje svojih nebuloza, je pogrešna.
Zato velik broj ljudi koji čak vjeruje u neke nevjerojatne teorije zavjera (kao da svijetom vladaju gušteri ili da lijek za rak već postoji, ali ga liječnici kriju), odbacuje teoriju o ravnoj Zemlji. Pa tako dolazi i do komične situacije u kojoj se geocentrici, s gnušanjem, ograđuju od ravnozemljaša. No stvar je razumljiva – uistinu je potrebno napasti manje područje znanosti da se podrži geocentrizam, nego što je to potrebno da se podrži ravnozemljaštvo. Geocentrik ne želi odbaciti sve zakone fizike, nego samo neke koje mu je potrebno odbaciti da bi obranio svoje uvjerenje, dok ravnozemljaš mora odbaciti sve zakone fizike (pa čak i one trivijalne, kao zakone optike – pošto, izgleda, ne vjeruju da se zrake svjetlosti refraktiraju kada prelaze iz sredstva jedne gustoće u sredstvo druge gustoće, te nam tako šire efektivni horizont).
Nevjerojatna kompleksnost
Prije nego dođemo do zaključka, osvrnuo bi se na prvu ravnozemljašku premisu. Od svih zakona fizike, jedino je za drugi zakon termodinamike Albert Einstein smatrao da nikada neće biti ograničen nekom novom teorijom. Entropija uvijek raste. Statistički sistemi su skloni “greškama” i što je veća kompleksnost sustava, veća je vjerojatnost takvih grešaka.
Početkom ove godine, fizičar David Robert Grimes sa Sveucilišta u Oxfordu, napravio je matematički model s kojim je pokušao predvidjeti za koliko bi se globalne teorije zavjera, same od sebe, razotkrile. [9] Promatrao je četiri teorije zavjera:
1. Zavjera oko slijetanja na Mjesec (izračunao da bi oko 411 000 ljudi trebalo sudjelovati u toj zavjeri), 2. zavjera oko klimatskih promjena (oko 405 000 ljudi), 3. zavjera oko cijepljenja (oko 700 000 ljudi, uključujući farmaceutsku industriju) i 4. zavjera oko lijeka za rak (također oko 700 000 ljudi).
Matematički model predviđa da bi se, zbog kompleksnosti, zavjere razotkrile same od sebe (spontano) i postale prihvaćene kao istinite, i to: zavjera o slijetanju na Mjesec nakon 3 godine i 8 mjeseci, zavjera oko klimatskih promjena nakon 3 godine i 9 mjeseci, zavjera oko cijepljenja nakon 3 godine i 2 mjeseca, te zavjera oko lijeka za rak nakon 3 godine i 3 mjeseca. Ukratko, odavno bi sve te teorije zavjera trebale biti razotkrivene.
Profesor Grimes nažalost nije napravio analizu za vrijeme potrebno da se razotkrije zavjera o ravnoj Zemlji. Ali s obzirom da nas “lažu” o obliku Zemlji već više od 2500 godina, i kako je u tom periodu na Zemlji, do sada, živjelo više od 100 milijardi ljudi, od kojih je velika većina sudjelovala, svjesno ili nesvjesno, u teoriji zavjere o obliku Zemlje, pitam se kolika je vjerojatnost da se ta zavjera do sada nije, globalno, razotkrila (i postala prihvaćena kao istina) i koliko bi vremena, u principu, trebalo da se sustav sponatno razotkrije zbog kompleksnosti. Nekoliko dana?
Stoga je i po kompleksnosti, ravnozemljaški pokret, daleko iznad svih ostalih teorija zavjera
Heroji našega doba
Teorija ravne Zemlje je ekstrem funkcije teorija zavjera. To je teorija zavjere koju dobijemo kada odemo u maksimum. Vjerojatno će teško biti izmisliti teoriju koja je toliko u sukobu sa svim znanstvenim spoznajama i koja implicira toliku veličinu zavjere (u smislu broja ljudi koji u njoj sudjeluju i u smislu vremenskog trajanja te zavjere).
No ona se fundamentalno ne razlikuje od ostalih teorija zavjera jer se bazira na (i) ideji da autoriteti sudjeluju u nekakvoj zavjeri protiv (određene skupine) ljudi i (ii) pseudoznanosti. Sve teorije zavjera imaju barem (i) element, a gotovo sve i (ii) element. Jedina razlika je ta što su ravnozemljaši doveli oba elementa u ekstrem, premda su i dalje održali modus operandi svih ostalih teorija zavjera.
Ravnozemljaši su teoriju zavjere doveli u toliki ekstrem da je i ostali teoretičari zavjera, uglavnom, odbacuju. I premda istraživanja govore da je teoretičarima zavjere najbitnija ideja da postoji nekakva zavjera, bez obzira na unutrašnje kontradikcije, da bi samu teoriju prihvatili – u ovom slučaju je riječ o toliko vidljivo pogrešnim tezama da je i ljudi, kojima bi prirodno takva teorija trebala biti prihvatljiva, odbacuju.
Stoga se postavlja pitanje: mogu li ravnozemljaši postati katalizator procesa koji će odvratiti ljude od čitavog (ili barem dobrog dijela) spektra teorija zavjera i tako postati heroji našeg doba? Jednom kada shvate da nema neke fundamentalne razlike između njihove teorije zavjere X i ravnozemljaške, te da argumenti za X drugim, stručnijim, ljudima zvuče jednako kao što njima (propagatorima teorije X) zvuče argumenti ravnozemljaša, možda će i sami razmisliti o tome da odbace vlastitu teoriju zavjere ili barem preispitaju premise koje stoje iza iste.
Ja sam optimist i vjerujem da mogu poslužiti kao primjer što se dogodi kada se loše premise doguraju do ekstrema, toliko da svima postaje očigledno da nešto ne valja s premisama.
Ostalim ljudima, koji nisu podložni teorijama zavjere, ravnozemljaši mogu biti školski primjer teoretičara zavjere, na kojem mogu jasno vidjeti kako kombinacija tendencije vjerovanja u zavjeru autoriteta i nepoznavanja temelja područja o kojem se priča, može prouzrokovati da osoba povjeruje u poprilično nevjerojatne ideje. No i primjer kako je edukacija bitna. Što boljom edukacijom u obaveznom obrazovanju, naročito u području prirodnih znanosti, te izvannastavnim obrazovanjem (Petnica, Festival znanosti, Višnjan, itd.), možemo smanjiti vjerojatnost da osoba “upadne” u teoriju zavjere, pa čak i onda kada ima tendenciju vjerovati da autoriteti kuju nekakvu zavjeru.
Stoga, idući put kada naletite na ravnozemljaša, pokušajte biti zahvalni što takav pokret postoji, pošto će vam uvijek poslužiti kao dobra analogija za sve ostale teorije zavjera, koje ponekad i nisu, toliko očito (kao ravna Zemlja) šarlatanske.
Te se sa zahvalnosti sjetite vaših učiteljica i učitelja, nastavnica i nastavnika, profesorica i profesora, mentorica i mentora, koji su vas, koliko god da ste možda mrzili fiziku i matematiku, ipak naučili osnovama.
REFERENCE
[1] http://www.asa3.org/ASA/topics/history/1997Russell.html [2] D. Jolley, K. M. Douglas, R.M. Suttona. Blaming a Few Bad Apples to Save a Threatened Barrel: The System-Justifying Function of Conspiracy Theories, Political Psychology (2017). [3] J. Eric Oliver, Thomas J. Wood. Conspiracy Theories and the Paranoid Style(s) of Mass Opinion, AJPS, 58-4, 952-966 (2014). [4] K.M. Douglas et al. Someone is pulling the strings: hypersensitive agency detection and belief in conspiracy theories, Thinking & Reasoning, 22, 1 (2016 ). [5] Viren Swami et al. Analytic thinking reduces belief in conspiracy theories, Cognition, 133, 3, 572–585 (2014). [6] M.J. Wood, K.M. Douglas, R.M. Sutton. Dead and Alive: Beliefs in Contradictory Conspiracy Theories, Social Psychological and Personality Science, 767-773 (2012). [7] T. Goertzel. Belief in Conspiracy Theories, Political Psychology 15, 4, 731-742 (1994). [8] R. J. Schadewald. Scientific Creationism, Geocentricity, and the Flat Earth, Skeptical Inquirer, Winter 1981-1982. [9] D.R. Grimes. On the Viability of Conspiratorial Beliefs, PLoS ONE (2016).
